Brzića tori, smješteni podno Jakovljevog vrha, iznad Grba, u dobro zaklonjenoj makiji od davnina su bili sklonište za ovce, ali i mjesto gdje bi se članovi plemena Brzić sklanjali za vrijeme ljetnih vrućina, kiša ili nevera dok bi radili obližnja polja i vinograde, ili tek čuvali svoje blago (lokalni naziv za domaće životinje). Čine ih bunje i kućice, ali i jedna gusterna u kojoj se sakupljala kišnica za napoj stada ili za zalijevanje.
Za vrijeme II. svjetskog rata tori su bili je utočište za Brziće od najezdi Njemaca koji su zaposjeli Tkon.
Tu su najviše obitavale žene i djeca, ali i Partizani kojima su jedno vrijeme žene nosile hranu iz mjesta. Tako je i Marija Brzić (Ostovika), mjesna babica, u kofi na glavi nosila stajski gnoj ispod kojega je bila skrivena hrana. Na sve moguće načine se snalazilo. Ta žena, osim što je bila domišljata, bila je i snažna, jer je na svojim leđima po stazama i puteljcima dugim oko 4 kilometra nosila svoju svekrvu Jagu koja je bila stara i nepokretna.
Brzića tori i dalje su u vlasništvu obitelji Brzić, točnije njihovih nasljednika.