Suhozidi na Pašmanu su važan spomenik tradicijske gradnje u kamenu, a i danas se to umijeće čuva i suhozide obnavljaju i stariji i mlađi Kunjani i Ugrinci. Suhozidi su se tradicionalno podizali kao prirodne granice između pašnjaka, dovoljno visoki da ih ovce ne mogu preskočiti te snažni da ih bura ne može srušiti.
Suhozidnom tehnikom građene su i različite tradicijske građevine: bunje, tori, cisterne pa i čitava mala naselja koja su služila za privremeno stanovanje na pašnjacima ili u poljima.
Osnovna je podjela kod gradnje suhodida zidanje „uduplo“, dvostruki zid; te „unjulo“ ili jednostruki zid.
Vrijedni primjerci suhozidne gradnje vidljivi su diljem Općine Tkon i otoka Pašmana poput Brzića tora, suhozida obitelji Vidović u Poljicima, gospodarski objekt obitelji Pribilović, suhozidi u blizini Velikog tora te mnogi drugi suhozidi i bunje u privatnom vlasništvu.
Umijeće suhozidne gradnje upisano je 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva.