Imanje talijanske obitelji D’ Erco koji su zapošljavali mnoštvo domaćeg stanovništva da im obrađuju zemlju i odrađuju razne poslove. U dvorištu je bio mlin za masline, bunar izvorske vode, vrt, kokošinjac, cvijetnjak. Obitelj je bila poznata po spremnosti da pomognu kome treba. Posljednji nasljednici bili su sestra i brat, Orsolina i Rikardo, zvani Lina i Likardo. Ni jedno nije imalo djece, pa su njihovu zemlju naslijedili najamni radnici koji su je obrađivali. Dio imanja danas je u privatnom vlasništvu, a na dijelu je izgrađena zgrada pošte.
Obitelj Erco potječe iz Štajerske, iz Austrije, odakle je i Jakov Pecota, ugledni trgovac pored Zadra, koji je kupio posjed u Tkonu gdje je dao sagraditi ljetnikovac s perivojem. Njegova kći Orsola je udajom u obitelj Erco prenijela obiteljsku imovinu. Orsola Pecota i Riccardo Erco oženili su se u Zadru 6.6.1841. godine i od njih potječe grana obitelji Erco u Dalmaciiji. Riccardo Erco je bio pravnik i ribarski stručnjak koji je unaprijedio Zakon o morskom ribarstvu na Jadranu; začetnik je pomorskog gospodarstva o čemu je napisao 11 knjiga koje se čuvaju u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu; proučavao je Jadransku faunu i 1863.g. izradio Atlas riba koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču; ispitivao je utjecaj kočarenja na riblji fond; bavio se uzgojem kamenica, školjki i dagnji; 1866.g. organizirao je postav austrijskog dijela izložbe na Svjetskoj izložbi ribarstva u Parizu.
Riccardo i Orsola imali su sina Petra koji je bio inženjer građevine. Zadnji potomci su bili Emilio, Riccardo i Lina/Orsola, Petrova djeca. Riccardo je 1957.g. napustio Hrvatsku i otišao u Italiju te je u Arhiv u Zadru predao 51 svežanj spisa o ribarstvu i građevinskim radovima. Svi ti materijali čine fond koji je nastao djelovanjem obitelj Erco tj. pojedinih njenih članova, a sastoji se od 85 raznih knjiga, 27 kutija i 344 sveščića.