Razvojem turizma mnogi ribarski, radni, brodovi prilagođeni su za prijevoz turista. Tako je nastao crikvenički guc, brodica dugačka oko 5 metara s jednim jedrom. Posebnost crikveničkog guca jesu identična krma i prova što mu je omogućavalo bolju pokretljivost u odnosu na druge barke. Imao je na krmenom dijelu malu drvenu ograda koja je barki davala otmjenost. Barke za prijevoz turista upravljali su barkajoli, domaći ljudi koji su na ovaj način zarađivali za život. Sve do polovice 20. stoljeća crikvenički je guc bio jako rasprostranjen, danas ih više nema.