Godine 1833. u Martinšćici je otvoren Lazaret sv. Franje. Frekventnost ovog lazareta govori o tome koliko je Riječki gubernij profitirao njegovom izgradnjom. U razdoblju od 1833. do 1851. kroz lazaret je prošlo 557 jedrenjaka, a u vrijeme kolere, 70-ih godina 19. stoljeća, točnije od 1873. do 1874., u njega je pristalo 119 brodova. Lazaret je bio u funkciji sve do Prvoga svjetskog rata kada je u njegovim prostorijama djelovala vojna bolnica za zarazne bolesti. Nakon rata, 1922., tu su bile smještene talijanske trupe, a od 1922. do 1925. zamijenile su ih čete Kraljevine SHS-a. Godine 1926. namjena se u potpunosti mijenja i lazaret postaje ljetovalište za djecu iz cijele Jugoslavije. Usporedno s djelovanjem lazareta, od prve polovice 19. stoljeća u zapadnom dijelu zaljeva radio je škver čiji se rad, s promjenama vlasnika, može pratiti do Drugoga svjetskog rata.
Brodogradilište Viktor Lenac jedno je od najvećih brodogradilišta u djelatnosti remonta, preinaka i ofshora na Sredozemlju. Osnovano 1896. godine, od inženjera Lazarusa, uz lukobran u riječkoj luci, brodogradilište ima dugu tradiciju u remontu i preinakama, a među prvima u svijetu započinje s produljenjima brodova. Nakon osnutka brodogradilište se specijaliziralo za servisiranje brodskih strojeva i proizvodnju brodske opreme. Šezdesetih se godina 20. stoljeća brodogradilište Viktor Lenac preselilo na novu lokaciju u uvali Martinščica.
Danas je to moderno brodogradilište koje raspolaže s tri doka, od kojih jedan može primiti
brodove do 160.000 tona nosivosti, više od 1000 metara veza, gradilištem za ofshore platforme i visoko kvalificiranom radnom snagom te može kvalitetno realizirati najsloženije projekte u kratkom vremenskom razdoblju prema svjetskim standardima. Svoju respektabilnu referentnu listu Viktor Lenac izgradio je uspješnom realizacijom niza složenih preinaka i izgradnjom plinskih platformi. Jedno je od samo nekoliko specijaliziranih brodogradilišta za preinake brodova i ofshore projekte na čitavom Sredozemlju.