Današnji škver u sastavu Lučke Uprave Rovinj održava drevnu tradiciju rovinjskih škverova, kojih je za vrijeme venecijanske i austro-ugarske vladavine bilo oko desetak. Krajem dvadesetih godina 20. st. zadnji škverovi (obitelji Benussi i Buranello-Deterni) sa rta Sv. Nikola prebačeni su na današnju lokaciju na razkrižju ul. Vl. Nazora, Omladinske i Šetališta Vijeća Europe, gdje je od ranije postojao mali škver (obitelji Benussi) smješten do nekadašnje klaonice. Kasnije je obitelj Deterni preuzela svu brodograditeljsku djelatnost na tom području i nastavila gradnju malih i srednjih brodica, uključujući i batane koja se u prošlosti koristila u ribolovnim aktivnostima a u novije doba i za turističko-rekreacijske-kupališne svrhe.
Nakon Drugog svjetskog rata škver je nacionaliziran te je pedesetih godina ušao u sastav tvornice Mirne. Danas je ovo jedini preostali rovinjski škver na kojem se popravljaju ribarice i razne druge drvene brodice.
(Bosazzi, Gabriele (2012) Rovigno d'Istria. Guida storica artistica e culturale. Famìa Ruvignisa – Trieste, str. 198, 199.)