Vađenje pijeska (sabuna) težak je fizički posao. Radilo se i ljeti i zimi, kad je bilo osobito teško i hladno biti mokar na hladnoći i vjetru. Za Tkon je karakteristično sabunjerstvo zbog položaja i dostupnosti pijeska u Konalu i mnoge su se obitelji na taj način prehranjivale. Svaka veća gajeta bila je opremljena za vađenje sabuna. Na nju bi se ugradila horizontalna greda naslonjena na jarbol, kolotura i vitlo (krik) na provi pomoću kojih se podizala žlica (badiljun) puna pijeska iz mora. Pijesak se vadio s dubine do 12 m. Nakon zabrane vađenja pijeska 80-tih godina prošlog stoljeća vađenje pijeska (sabuna) je zamrlo, a brodovi su prenamijenjeni u druge svrhe.
Pamte se Bakulovi sabunjeri (Ugrinić), Rudićevi sabunjeri, sabunjeri iz kunjskih obitelji Jakovljev, Vojvodić, Bobić, Gotovina, Ugrinić (Palaškovi), kao i sabunjeri ugrinskih obitellji Pedišić, Šandrić, Ugrinić, Lukačić (…)