Uvala Vardaškolj je dimenzija 100x120 metara, dubinom mora 5- 10 metara i potpuno ravnim dnom, što je omogućavalo postavljanje mreža bez ikakvih problema. Na svakoj strani uvale bile su podignute stepenice, promatračnice, zvane ˝straže˝, visoke 25 metara, a na vrhu straže se nalazila sjedalica za stražara tj. ribara. Na glavnoj zapadnoj straži bio je uređen teren za natezanje glavne mreže, zvane tunera, kojom se tune vuku na kraj – obalu. Pored svake straže bila je izgrađena kućica za smještaj ribara (na tu stranu se vukla glavna trata – mreža tunera sa ribom). Ispod glavne straže na dnu mora nalazio se bijeli žal pijeska od oko 200 m2, koji je služio za bolje praćenje tuna kad uđu u tuneru. Na svakoj straži, pored pištaljke, stražar – ribar imao je i košaru punu kamenja, koje je služilo, prema potrebi, da se tune usmjere u željenom pravcu. Pištaljkom se davao znak o dolasku tuna i njihovog smjera, tj. pravca kretanja.
Danas su dobrovoljnim radom u organizaciji "TUNERE" djelomično obnovljeni i adaptirani objekti na mjestu nekadašnje tunere, a kad se završi s podizanjem „straža“ (promatračnica) to će biti spomen nekadašnje ljudske aktivnosti i ukras prostora koji se može korisno iskoristiti kao vrlo uspjela turistička atrakcija.