Prema navodima Josipa Kordića na otoku Rabu bilo je nekoliko mjesta - uvala gdje su bile tunere: 1 u uvali Supetarske Drage, 2 u Barbatu, 1 u uvali sv. Fumije, 1 na otočiću Školjić ispred Raba kojeg su zbog toga i zvali tunera. Tunu se lovilo tako što bi se mreže stajačice postavilo u more u uvalu, a sa svake strane uvale bile su osmatračnice - skale na kojima su ljudi stražirili iščekujući da se pojavi jato riba. Kad je tuna ušla unutar mreže, stražar je dao znak (senjal) da se mreže s obje strane zaljeva počnu potezati i zatvarati ribu. Zatim se ubacivala još jedna mreža preko riba - tratarica s kojom se vuklo ulovljenu ribu na obalu. Ulovljena tuna se prodavala i to najčešće u Trst. Ribari su zadržavali samo manje vrijedne dijelove ribe kao što su "dropčići" i "panceta".