Puni naziv tvornice glasio je Fabbrica macchine caldaie e piroscafi a utemeljio ju je inženjer Josip Lazarus. Tvornica je 19. siječnja 1900. službeno puštena u pogon. Proizvodila je sidra, lance, kotlove, manje strojeve i drugu brodsku opremu i bavila se popravcima brodskih strojeva. U škveru su se obavljali manji zavari i remont brodova. Lazarusova tvrtka bila je poznata po brojnim tehnološkim inovacijama, primjerice po izgradnji strojeva na paru u Rijeci. Godine 1905. u Lazarusovoj tvornici buknuo je požar, a nanesena šteta nije dopustila ponovni oporavak. Od nekadašnjega tvorničkog kompleksa ostala je samo radionica, a brodogradilišni poslovi sveli su se na remontne poslove na brodskim strojevima i drugoj brodskoj opremi. Ipak, Lazarusova mehaničarska radionica bila je, uz Skullovu i Cussarovu, jedna od važnijih u gradu, o čemu svjedoči i velik broj zaposlenih kovača, ljevača, kotlara, zakovičara i drugih. Uvjeti za rad bili su veoma loši, kao i mjere zaštite i sigurnosti radnika, pa su ozljede bile česte. Nakon Prvoga svjetskog rata, Stabilimento Lazarus nastavlja raditi kao manje remontno brodogradilište sa šezdeset zaposlenih radnika. Iz tog brodogradilišta nastat će 1948. brodogradilište Viktor Lenac.