Nekada je gotovo u svakoj uvali bilo ribarskih kućica koje su služile za povremeno i privremeno sklanjanje ribara i njihove opreme tijekom sezone ribarenja ili za odlaganje njihove opreme nakon upotrebe. S nestankom tradicionalnih oblika ribarenja i usporednim rastom turističkih aktivnosti, ribarske kućice su se postepeno pretvarale u kućice za odmor. Prvotno građene od kamena i drva, odnosno priručnog materijala, većina sačuvanih ribarskih kućica danas je doživjelo neki oblik restauracije upotrebom betona. Mnoge su dobile i različite ekstenzije kao što su mjesta za roštilj, proširenje za kupaone, kuhinje i slično. Kako bi se sačuvala ova vrijedna arhitektonska baština, na području sjevernoistočnog Jadrana, zaštićeni su pojedini kompleksi
ribarskih kućica kao što su ribarske kućice na plaži Podbeli, ispod naselja Beli na otoku Cresu.